Početna Zanimljivosti Jedna stvar koja mijenja sve – novogodišnja poruka

GoVeg
GoVeg
Prabhupada
Prabhupada
Posjete [+/-]
Danas:
Jučer:
Prekjučer:
36
82
64

+18
Ovog tjedna:
Prošlog tjedna:
Pretprošlog tjedna:
182
475
492

-17
Ovog mjeseca:
Prošlog mjeseca:
Pretprošlog mjeseca:
1774
1816
2386

-570
Jedna stvar koja mijenja sve – novogodišnja poruka

Sacinandana Swami, 30. prosinca 2011. u 18:40

Što bi bilo kad bi postojala jedna stvar koja bi mogla promijeniti sve nabolje – jedna stvar koja bi čarobnim štapićem mogla stvari kao što su sreća ili savršenstvo pretvoriti u zbilju? Što bi to moglo biti – i gdje bi se moglo dobiti?

Kao dijete često sam razmišljao o tim pitanjima i doista sam mislio da bi to bio čarobni štapić s beskrajnim mogućnostima – a posjedovao bi ga samo Bog. Čvrsto sam se zavjetovao da ću zamoliti Boga, sretnem li Ga ikad, da mi da taj čudesni instrument – bar nakratko, a onda bih mogao život učiniti savršenim.

Pa, vjerovali ili ne, takva stvar postoji – i već se nalazi u vašem srcu: to je samilost, koja čeka da je otkrijete.

Onaj tko otkrije samilost vidjet će kako se svi njegovi odnosi pretvaraju u pozitivne odnose i kako onda ulazi u tok kozmičkoga održavanja. Tada se oslobađa svih briga.

Sljedeća priča zorno pokazuje kako će iskazivanje samilosti uvelike činiti dobro vašem životu:
Jednom neki čovjek priđe svecu s dugim popisom pritužbi: „Nemam novca, svi me mrze, krhkog sam zdravlja, djeca su me napustila…“ Popisu nije bilo kraja.
Svetac ga napokon zaustavi i reče: „Jesi li se danas već pobrinuo z a nekoga tko je u nevolji? Ako se brineš za druge, Bog će se brinuti za tebe.“
Zvučalo je prejednostavno i čovjek negodujući odjuri. – No, ipak djeluje: Bog se uvijek brine za one koji se brinu za druge.

Da bismo brinuli za dobrobit drugih, od pomoći je imati na umu našu jednakost: svi smo mi članovi JEDNE obitelji. Isti Bog prebiva u svačijem srcu. Možemo iskusiti veliko blaženstvo kad srušimo mostove koji nas razdvajaju. Kad ih jednom uklonimo, oslobađamo se tjeskobe.

Jednom nas je moj duhovni učitelj poučio: Različita živa bića prihvaćaju različita tijela i odjeću, ali učena osoba sve vidi jednakim očima. Svevišnji Gospodin veoma cijeni samilosno djelovanje koje proizlazi iz takvog gledanja. Šrila Prabhupada navodi stih: „Gospodin je veoma zadovoljan kad se Njegovi bhakte prema drugima ophode snošljivo, milostivo, prijateljski i jednako.“ (Shrimad Bhagavatam,4.11.13)

Što je, onda, potrebno da bi se razvila samilost?
Odgovor je jednostavan: suosjećanje – odlika kojom možemo duboko prodrijeti u percepciju drugih, osjetiti njihova osjećanja kao da su nam vlastita i pokušati djelovati za njihovu dobrobit.

Možete pomisliti: „Nemoguće za obično ljudsko biće!“ ali poslušajte sljedeću priču.

Večernji su sati na bojnome polju u jednoj flamanskoj pokrajini, 24. prosinca 1914. godine. Prvi svjetski rat bjesni već pet tjedana. Ratni su rovovi udaljeni jedni od drugih samo 30 do 50 metara. Neprijateljske su trupe užasnute: vrijeme je grozno, posvuda smrznuto blato i kišnica. Zrak prožet vonjem mrtvih tijela. Sve više štakora trči unaokolo. Nema se uvjeta za spavanje pa se vojnici pokušavaju odmoriti stojeći u rovovima. Sve je to suludo, neljudski i posve nepodnošljivo. I, kako neki kažu, sve su to Nijemci započeli.

Iznenada se dogodi nešto neočekivano:
Nijemci pale tisuće svjećica na Božićnim drvcima koje su im poslali od kuće i počinju pjevati Božićne pjesme. Svi drugi vojnici prvo pomisliše da je to još jedna vražja varka – ratni trik. No onda, isto tako neočekivano, nastupi suosjećanje i samilost. Svi shvatiše – njemački se vojnici plaše kao i svi ostali. Potom se dogodi čista čarolija: Svi vojnici – Britanci, Francuzi, Nizozemci itd., ustadoše i gromoglasno zapljeskaše. Odložiše oružje, pojuriše preko bojnog polja i počeše grliti jedni druge. Po povijesnoj procjeni te je noći 100.000 vojnika stajalo mirno na ratištu, rukujući se, pokazujući obiteljske fotografije, razmjenjujući darove kao što su kolačići i razgovarajući o besmislu rata. Čak i časnici!

Taj se prizor naglo okončao kad su generali u svojim štabovima u pozadini čuli za to čudo suosjećanja i samilosti. No to je jedna druga ružna priča…koja je oduzela život osam i pol milijuna ljudi.

Kad se suosjećanje i samilost – dvije prirodne odlike svakoga – otkriju i počnu djelovati, čuda se događaju.

Tako veliki svetac Bhaktivinoda Thakura pita: „O, kad će se samilost prema svim dušama probuditi u meni?“
U svom komentaru na Bhagavad-gitu, veliki duhovni klasik koji je zagonetno razotkriven na bojnom bolju prije 5000 godina, Thakura navodi tri praktična koraka kojima se postaje samilostan.
Onaj tko želi postati samilostan mora:
1) Prvo postati svjestan da su svi jednaki na razini duše.
2) Shvatiti da svatko od nas pati i uživa na isti način.
3) Čvrsto odlučiti da će učiniti nešto za uzdizanje drugih.

Moram priznati da sam se u životu susretao sa situacijama i osobama prema kojima mi je bilo teško djelovati na način koji ovdje dijelim s vama. Izgleda da neke stvari i ljudi iz mene izvlače najgore. Izluđuju me! No postoji jednostavno rješenje.

Kad bi mi ponekad bilo teško biti samilostan i suosjećajan, imao osam dobra iskustva s „emocionalnim semaforom“.

Prvo dolazi crveno: zaustavi se, zastani na trenutak.

Potom se pali žuto: procijeni situaciju s duhovnog stajališta. Svi smo mi vječne duše, odjevene u razna tijela i umove, ali u biti, ili duhovno, svi smo Krišnini djelići. Mislite: nisam došao u ovaj svijet da bih promijenio druge. (To najbolje radi Krišna.) Došao sam da bih se ja popravio.

Na kraju dolazi zeleno: djelovati u skladu s novim uvidom i istodobno održavati unutarnju distancu u odnosu na zbivanja te ostati na duhovnoj razini.

Doista pomaže vidjeti Krišnu u svakoj situaciji u životu:
yo mam pashyati sarvatra
sarvam ca mayi pashyati
tasyaham na pranashyami
sa ca me na pranashyati

„Za one koji Me posvuda vide i sve vide u Meni, nikad nisam izgubljen niti je on za Mene izgubljen.“ (Bhagavad-gita, 6.30)

Dobro je poznata činjenica da je u ovom trenutku naš planet u delikatnoj situaciji. Kako će se budućnost odvijati potpuno ovisi o tome kako će se ljudi odmaknuti od eksploatatorskog raspoloženja i razviti suosjećajan i samilostan stav.

Samilost je dostupna, već vam se nalazi u srcu. Međutim, trebate je izoštriti vježbanjem.
Predlažem da svatko od vas, dragi moji čitatelji, sami za sebe vježbate samilost. Djelujte samilosno prema bar jednoj ili dvije osobe svakoga dana. Možete se sjetiti određene osobe ili jednostavno možete djelovati samilosno u svojoj neposrednoj okolini. Obično pomaže početi suosjećanjem – ostavite svoja stajališta i prihvatite njihova. Potom gledajte njihovim očima dok se ne počnete osjećati kao oni. Moguće je – sjetite se priče s bojnoga polja. Odmah ćete zapaziti promjenu u atmosferi, promjenu energije. Potom pokušajte djelovati na temelju snošljivosti, milosrđa i osjećaja istinske duhovne jednakosti.

Ponavljam: čuda će se događati u vašoj okolini – vaši će se odnosi uvelike popraviti i sve će se promijeniti nabolje – jednostavno zato što je Bog zadovoljan.
Onda će se to ozračje suosjećanja i samilosti širiti, polako ali sigurno, gotovo poput proljeća što donosi svoje cvijeće – držeći štapić i preobražavajući snijegom prekriven kraj. Samo trebamo krenuti.

Neka nastupajuća godina bude godina u kojoj će svi djelovati na temelju samilosti. Bit će to naša najbolja godina. 100%!!!

Vaš u sevi,
Sacinandana Swami

 

Pretraživanje

Mailing lista

Primajte najnovije vijesti na svoj email!










Reinkarnacija i karma
Reincarnation and karma
Zastita krava
Cow protection

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 20