Po predaji, izvorna Mahabharata obuhvaća 110 000 šloka, odnosno dvostiha po tridest dva sloga i tako je sedam puta duža od Ilijade i Odiseje zajedno, a oko tri puta duža od Biblije. Među svetim indijskim spisima, smatra se isto toliko autoritativnom kao i same Vede pa se naziva i Petom Vedom. Ubraja se u smriti (“ono što se pamti”), a u toj skupini u itihase (“tako je to bilo”), povjesnice kao što je slavna Ramajana. 
Prepojednostavljeno je reći da je Mahabharata samo priča o velikome ratu. Tradicionalna tumačenja Mahabharate mnogolika su. Izvana je to priča o kraljevskoj obitelji koja ulazi u strašan bratoubilački rat. Čak i na tom, naizgled površnom nivou, Mahabharata ukazuje na važnost odlika poput junaštva, hrabrosti i svetosti. Na etičkoj razini, rat se taj gleda kao vječan sukob koji se svakodnevno vodi između dobra i zla, pravde i nepravde, pravoga i krivoga, dharme protiv adharme.